уторак, 03. фебруар 2015.

Bojan Veka Vekić- ANTIREKLAMA



ubi me lažna nada

grozno je biti dobar prema onome što
je svoja kletva samo
hoćeš li me ikad ostaviti na miru Aiša ko noć
koja sanja tvoju glavu
u isto vrijeme mrtva je a traje
još s druge strane poljupca
preko puta raspjevane tišine 
(što premješta zvijezde u krv na
mojim usnama koje ćutim
onda kroz zube san me ljubi gonjen politički
istog časa kad nam je sve na svijetu postao
a mogla si da znaš toliko o meni Aiša po
nervoznom kretanju mojih ruku
nakon što smo se usaglasili da ti najviše nedostajem i
od čega uostalom žive oči tvoje)
na jeziku već u mojoj želji poludjelog crva dok me
srce prolazi i sveti bez nade smrt upalu
u slatke muke
sanjam te drugim vremenima iz pepela
ljubim preko istine iako znaš
da jutros ni izlazak sunca nije znao
da mi nađe kraj
(noć je tužna i ja sam sjenka što se
bez razloga smije iz dubine srca
pa ipak ovo vrijeme bez tebe sam shvatio
da se jednom umire)

Нема коментара:

Постави коментар